Zrak u tvojem domu vjerojatno je zagađeniji od zraka vani i evo zašto

Zatvaramo prozore da bismo zaštitili obitelj od zagađenog gradskog zraka, a pritom ne znamo da je zrak unutra često lošiji od onoga vani.

Odakle dolazi zagađenje zraka u zatvorenom prostoru

Američka agencija za zaštitu okoliša još je devedesetih godina objavila da je koncentracija određenih zagađivača u zatvorenim prostorima između dva i pet puta viša nego na otvorenom, a u nekim slučajevima i do sto puta viša. Glavni krivci nisu prašina ni vlaga, nego hlapljivi organski spojevi, poznatiji pod kraticom VOC, koji se otpuštaju iz svakodnevnih proizvoda koje koristimo i kojima se okružujemo.

Sredstva za čišćenje, osvježivači zraka, mirisne svijeće, sprejevi za površine i omekšivači rublja otpuštaju te spojeve u zrak pri svakoj upotrebi, ali i između upotreba dok stoje u ormariću. Sintetički mirisi koji daju osjećaj svježine i čistoće posebno su bogat izvor jer su kemijski složeni i nije ih moguće u potpunosti identificirati iz popisa sastojaka na ambalaži, budući da proizvođači sastojke mirisa mogu navoditi samo pod riječju "parfem" bez daljnje specifikacije. Uz sredstva za čišćenje, VOC-ove otpuštaju i novi namještaj, podne obloge, boje za zidove i sintetičke tkanine, što znači da sam prostor u kojemu živimo kontinuirano doprinosi kemijskom opterećenju zraka koji udišemo.

Što se događa s tim spojevima kada ih svaki dan udišemo

Kratkotrajna izloženost višim koncentracijama VOC-ova izaziva iritaciju očiju, nosa i grla, glavobolje i osjećaj umora koji je teško pripisati pravom uzroku. Dugotrajna izloženost nižim koncentracijama, kakva se događa svakodnevnim boravkom u zatvorenom prostoru, povezuje se s kroničnim iritacijama dišnih puteva, pojačanom sklonošću alergijama i astmi te, prema nekim istraživanjima, s učincima na živčani sustav i endokrine funkcije.

Djeca su osjetljivija od odraslih jer dišu brže i razmjerno svom tjelesnoj težini unose veće količine zraka, a time i zagađivača koji su u njemu. Trudnice su također posebno ranjiva skupina jer VOC-ovi mogu prolaziti placentarnu barijeru. Ono što je posebno zabrinjujuće jest da simptomi koji prate kroničnu izloženost, poput umora, čestih glavobolja ili učestalih prehlada, rijetko tko poveže s kvalitetom zraka u vlastitu domu.

Paradoks čistog doma koji zapravo nije čist

Tu leži jedna od gorih ironija modernog kućanstva. Svaki put kada intenzivno čistimo, prskamo površine, miješamo različita sredstva i nastojimo da dom miriše na svježinu, zrak u prostoru privremeno postaje gušći s VOC-ovima nego što je bio prije čišćenja. Miris koji asociramo na čistoću nije pokazatelj da je prostor čist, nego da smo u njemu upravo raspršili kemikalije koje su dovoljno hlapljive da dospiju do naših receptora za miris.

Ovaj paradoks postaje vidljiviji kada se sjeti da naši djedovi i bake nisu imali pristup svim tim sredstvima, a ipak su održavali čiste domove. Razlika je u tome što su koristili manje kemijski složene sastojke koji nisu ostavljali isti hlapljivi trag u zatvorenom prostoru.

Što možeš promijeniti bez da sve prevrneš naglavce

Potpuna zamjena svih sredstava odjednom nije realna za većinu ljudi, niti je potrebna. Nekoliko promjena koje imaju stvaran učinak na kvalitetu zraka u domu su redovito prozračivanje, i to ne samo kratko otvaranje prozora nego dovoljno dugo da se zrak u prostoriji stvarno izmjeni, te zamjena osvježivača zraka i sintetičkih mirisa prirodnim alternativama. Smanjenje broja različitih kemijskih sredstava u kućanstvu automatski smanjuje i ukupno kemijsko opterećenje zraka.

Sredstva za čišćenje bez sintetičkih mirisa i hlapljivih kemikalija jedan su od jednostavnijih koraka. Vulia listići za pranje posuđa ne sadrže sintetičke mirise ni hlapljive organske spojeve, što znači da njihovom upotrebom ne doprinosiš kemijskom opterećenju zraka u kuhinji. Ako te zanima što točno sadrže, popis svih sastojaka dostupan je ovdje.

Nije poanta da postaneš opsesivan u potrazi za savršenom čistoćom zraka, nego da razumiješ odakle dolazi problem i gdje možeš bez velikog napora napraviti razliku. Dom koji manje miriši na kemikalije nije manje čist, nego je zapravo bliži onome što čistoća stvarno znači.

Kada sljedeći put osjetiš onaj karakteristični miris poslije čišćenja, vrijedi se zapitati je li to miris čistoće ili miris kemikalija koje su upravo ušle u tvoja pluća. Odgovor, nažalost, znaš već.

Isprobaj Vulia listiće